The respected British musician stopped at Zagreb's Vatroslav Lisinski hall, where he held a concert with Edin Karamazov...
Sting came to Zagreb as a part of his world tour 'Songs From The Labyrinth', and the he was joined by the lute player who lives in Zagreb, Edin Karamazov in the Vatroslav Lisinski concert hall. In 2006 they recorded a joint album that broke records for classic music sales, and now they have performed it live to the Croatian public.
Even though tickets were sold at prices of 500, 600 and 700 kuna, the capacity of the Lisinski hall, of 1,800 seats, was sold out two weeks before the concert. It is a shame that one world famous musician, and one world class musician did not have the opportunity to perform in a larger hall, because they would have certainly filled it with their music.
This way only those with thicker wallets had the opportunity to hear Sting live, the rest of us will have to be content by looking at the atmosphere at the concert held in Zagreb in the photo gallery.
(c) Javno.com
Bura ovacija za Stinga i Edina...
Svjetski poznati dvojac, dan nakon Bukurešta, oduševio i Zagreb.
Koncert je završio kako je i počeo - beskonačnim aplauzom kojim je zagrebačka publika zahvalila svjetskim zvijezdama Stingu i Edinu Karamazovu na putovanju u prošlost, u 16. stoljeće, kad je nastala većina pjesama što su ih umjetnici na svojim lutnjama odsvirali u krcatoj dvorani Vatroslava Lisinskog.
Dobra večer - jedva je Sting došao do riječi od zaglušujućeg aplauza, pa je kao nagradu za tečan hrvatski dobio još duži. Uslijedile su pjesme s bestselerskog albuma klasične glazbe 'Songs From The Labyrinth', u čemu je sudjelovao i izvrsni vokalni ansambl "Stile Antico".
Nakon 45 minuta dvojac je napustio dvoranu, a vratio se samo Sting, praćen aplauzom.
Na kraju sami hitovi - A sada pjesme drugog britanskog skladatelja - mene! - nasmijao je Sting publiku i započeo svoju pjesmu 'Fields Of Gold'. Ubrzo se vratio i Karamazov pa su u srednjovjekovnom ruhu odsvirali i ostale najveće Stingove hitove poput 'Message In The Bottle', 'Roxanne' te, naravno, 'Every Breath You Take'. Sve u svemu, sat i pol vrhunske svirke nakon koje ovacije i aplauzi nisu prestajali, pa nikomu nije bilo žao novca za opravdano skupe karte.
Skupo je, ali vrijedi svake kune - povjerila se HTV-ova novinarka i urednica Sanja Mikleušević, s čime se i ostatak 'celebrity' ekipe na koncertu složio. Svima je bilo savršeno, a u moru pohvala samo je odvjetnik Anto Nobilo našao manu.
- Drugi dio je dobar, ali prvi me ubio - zavapio je Nobilo te obrazložio - Bliži sam generaciji njegovih hitova pa su me oduševile u obradi na lutnji.
Na koncertu su bili i Zrinka Cvitešić, željko Bebek, Boris Novković, Luka Bulić i drugi.
(c) Večernji by Marin Levaj
Pjesme iz labirinta u izvedbi najpoznatijeg 'glazbenog policajca'...
U sklopu turneje kojom promovira album 'Songs from the Labyrinth', popularni engleski glazbenik Sting je u 90-minutnom nastupu, prilikom kojeg je većinom izvodio pjesme Johna Dowlanda - uz pomoć Edina Karamazova te zbora Stile Antico - prvi put u svojoj karijeri posjetio Zagreb i oduševio rasprodanu dvoranu Vatroslava Lisinskog.
Splet različitih okolnosti zaslužan je za prvi posjet ove velike glazbene zvijezde hrvatskoj metropoli.
Prva je velika Stingova ljubav prema lutnji - žičanom instrumentu čije se ime prvi put spominje 3000. prije Krista. Tijelo europske lutnje nalikuje na krušku prerezanu napola, a obli stražnji dio je načinjen od rebara. Nakon koncerata s ponovno okupljenom grupom The Police, Sting se zatvarao u svoju sobu i vježbao njeno sviranje.
U 20. stoljeću lutnja je doživjela veliki preporod u rukama umjetnika poput Juliana Breama i Edina Karamazova, ali također zahvaljujući i oživljenom zanimanju za ranu glazbu.
Druga okolnost je Stingovo poznanstvo s Edinom Karamazovim, virtuozom na lutnji sa stalnom zagrebačkom adresom, bez čije inicijative i želje za nastupom sa Stingom upravo u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog do ovog posebnog i velikog glazbenog događaja vjerojatno ne bi došlo.
Karamazov je ujedno i Stingov učitelj lutnje, zahvaljujući kojem je engleski glazbenik prvi put u svojoj dugogodišnjoj karijeri nastupio u slavnoj Operi u Sydneyu, a prije Zagreba posjetili su i nekoliko metropola Dalekog istoka, uključujući i Tokio.
Treća je Stingova fasciniranost glazbenim opusom i pričom Johna Dowlanda (1563.-1626.) - engleskog kompozitora i svirača lutnje, te najpoznatijeg kompozitora ranog 17. stoljeća. Dowlandovu glazbu karakteriziraju duboke melankolične disonance, a zaslužan je za veliki doprinos umjetničkoj pjesmi. Skladao je složene harmoničke prijelaze te dojmljivo disonantne akorde.
Pitanje je koliko je zanimanje hrvatske javnosti za lutnju, Edina Karamazova i John Dowlanda, ali je porazna činjenica da jedno koncertno događanje poput Stingova prvog zagrebačkog gostovanja nije pronašlo sponzora, da je izazvalo buru negodovanja zbog cijene ulaznice i da mu je trebalo čak pedeset dana da bude rasprodano (Lisinski prima svega 1800 ljudi).
Sigurno je da je većina posjetitelja Lisinski jučer posjetila isključivo zbog lika i djela popularnog Stinga, koji je na minimalistički uređenu pozornicu s Karamazovim izašao malo poslije 20:00 sati, te nakon kratkotrajnog uštimavanja Karamazova, koncert otpočeo recitacijom jednog Dowlandovog pisma.
Slijedila je izvedba pjesme 'Flow, My Tears', nakon koje je i sam Sting uzeo lutnju te uz pomoć Karamazova i londonskog zbora Stile Antico otpjevao 'Can She Excuse My Wrongs?'.
Iako je izvedba pjesme bila besprijekorna, isto kao i glasovno uklapanje zbora, ipak je bila transparentno vidljiva Stingova inferiornost u prebiranju žica ovog zanimljivog instrumenta nad Karamazovim, koji je tijekom cijelog koncerta bio zaslužan za složenije dijelove i solističke dionice na lutnji.
Uslijedile su 'Have You Seen The Bright Lily Grow?', a vrhunac Dowlandovih izvedbi zasigurno je predstavljala 'In Darkness Let Me Dwell' s kojom se duo prvi put oprostio od zagrebačke publike.
Nakon prvog bisa uslijedilo je ono što je većina auditorija i očekivala, tj. 'dowlandirane' verzije Stingovih solističkih uspješnica ('Fields of Gold', 'Fragile'), kao i onih iz razdoblja megapopularne mu grupe The Police ('Message in a Bottle', 'Roxanne' i 'Every Breath You Take').
U tri bisa koliko su glazbenici dobili (i zaslužili) mjesto je također pronašla izvedba pjesme velikog engleskog skladatelja Elgara, kao i izvedba vječne 'In My Life' neponovljivih The Beatlesa. Liverpoolska četvorka je još jednom opravdala kvalitativnost svojeg autorskog materijala koji zvuči izvrsno čak i uz pratnju lutnje.
Sting je pred kraj koncerta lutnju zamijenio akustičnom gitarom s plastičnim žicama (gitara je kao instrument uvelike istisnula lutnju u 19. stoljeću), da bi se lutnji vratio u genijalnoj solističkoj izvedbi posljednje koncertne pjesme, vječne Robert Johnsonove 'Hellhound On My Trail'.
Jedini nedostatak koncerta je bila očita nepripremljenost zagrebačke publike na ovaj koncert klasične glazbe na koji je većina okupljenih odgovorila neumjerenim aplaudiranjem, pa čak i vrištanjem.
Neprepoznavši Stingov koncept priče sastavljene od reda pjesama i reda iščitavanja Dowlandovih pisama, većina okupljenih je kvarila cjelinu pljeskanjem, a u završnom djelu nastupa čak je i bilo neprimjerenih upadanja na početku prepoznatih 'Fields Of Gold' ili 'Fragile'. Pogledavši, primjerice, snimku koncerta ovog dua iz Milana, očito je da je tišina najveći aplauz.
Sting, Karamazov te šest lutnji i jedna gitara, uz pomoć zbora Stile Antico, u Lisinski su povratili dašak 16. i 17. stoljeća. Karamazov je demonstrirao virtuoznost na lutnji, Sting prvenstveno svoje zavidne elastične glasovne mogućnosti te sposobnost snalaženja u različitim glazbenim stilovima.
A zajedno su naveli okupljene da se zapitaju je li zaista bio potreban Fender Telecaster da bi 'Every Breath You Take' zauzela mjesto jedne od najpopularnijih pjesama uopće, te je li gitara Gibson L1 u pjesmi 'Hellhound On My Trail' zaista bila potrebna za rađanje cjelokupnog žanra bluesa, ili je to mogla jednako dobro napraviti pet tisuća godina stara lutnja.
(c) Muzika.hr
Sting came to Zagreb as a part of his world tour 'Songs From The Labyrinth', and the he was joined by the lute player who lives in Zagreb, Edin Karamazov in the Vatroslav Lisinski concert hall. In 2006 they recorded a joint album that broke records for classic music sales, and now they have performed it live to the Croatian public.
Even though tickets were sold at prices of 500, 600 and 700 kuna, the capacity of the Lisinski hall, of 1,800 seats, was sold out two weeks before the concert. It is a shame that one world famous musician, and one world class musician did not have the opportunity to perform in a larger hall, because they would have certainly filled it with their music.
This way only those with thicker wallets had the opportunity to hear Sting live, the rest of us will have to be content by looking at the atmosphere at the concert held in Zagreb in the photo gallery.
(c) Javno.com
Bura ovacija za Stinga i Edina...
Svjetski poznati dvojac, dan nakon Bukurešta, oduševio i Zagreb.
Koncert je završio kako je i počeo - beskonačnim aplauzom kojim je zagrebačka publika zahvalila svjetskim zvijezdama Stingu i Edinu Karamazovu na putovanju u prošlost, u 16. stoljeće, kad je nastala većina pjesama što su ih umjetnici na svojim lutnjama odsvirali u krcatoj dvorani Vatroslava Lisinskog.
Dobra večer - jedva je Sting došao do riječi od zaglušujućeg aplauza, pa je kao nagradu za tečan hrvatski dobio još duži. Uslijedile su pjesme s bestselerskog albuma klasične glazbe 'Songs From The Labyrinth', u čemu je sudjelovao i izvrsni vokalni ansambl "Stile Antico".
Nakon 45 minuta dvojac je napustio dvoranu, a vratio se samo Sting, praćen aplauzom.
Na kraju sami hitovi - A sada pjesme drugog britanskog skladatelja - mene! - nasmijao je Sting publiku i započeo svoju pjesmu 'Fields Of Gold'. Ubrzo se vratio i Karamazov pa su u srednjovjekovnom ruhu odsvirali i ostale najveće Stingove hitove poput 'Message In The Bottle', 'Roxanne' te, naravno, 'Every Breath You Take'. Sve u svemu, sat i pol vrhunske svirke nakon koje ovacije i aplauzi nisu prestajali, pa nikomu nije bilo žao novca za opravdano skupe karte.
Skupo je, ali vrijedi svake kune - povjerila se HTV-ova novinarka i urednica Sanja Mikleušević, s čime se i ostatak 'celebrity' ekipe na koncertu složio. Svima je bilo savršeno, a u moru pohvala samo je odvjetnik Anto Nobilo našao manu.
- Drugi dio je dobar, ali prvi me ubio - zavapio je Nobilo te obrazložio - Bliži sam generaciji njegovih hitova pa su me oduševile u obradi na lutnji.
Na koncertu su bili i Zrinka Cvitešić, željko Bebek, Boris Novković, Luka Bulić i drugi.
(c) Večernji by Marin Levaj
Pjesme iz labirinta u izvedbi najpoznatijeg 'glazbenog policajca'...
U sklopu turneje kojom promovira album 'Songs from the Labyrinth', popularni engleski glazbenik Sting je u 90-minutnom nastupu, prilikom kojeg je većinom izvodio pjesme Johna Dowlanda - uz pomoć Edina Karamazova te zbora Stile Antico - prvi put u svojoj karijeri posjetio Zagreb i oduševio rasprodanu dvoranu Vatroslava Lisinskog.
Splet različitih okolnosti zaslužan je za prvi posjet ove velike glazbene zvijezde hrvatskoj metropoli.
Prva je velika Stingova ljubav prema lutnji - žičanom instrumentu čije se ime prvi put spominje 3000. prije Krista. Tijelo europske lutnje nalikuje na krušku prerezanu napola, a obli stražnji dio je načinjen od rebara. Nakon koncerata s ponovno okupljenom grupom The Police, Sting se zatvarao u svoju sobu i vježbao njeno sviranje.
U 20. stoljeću lutnja je doživjela veliki preporod u rukama umjetnika poput Juliana Breama i Edina Karamazova, ali također zahvaljujući i oživljenom zanimanju za ranu glazbu.
Druga okolnost je Stingovo poznanstvo s Edinom Karamazovim, virtuozom na lutnji sa stalnom zagrebačkom adresom, bez čije inicijative i želje za nastupom sa Stingom upravo u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog do ovog posebnog i velikog glazbenog događaja vjerojatno ne bi došlo.
Karamazov je ujedno i Stingov učitelj lutnje, zahvaljujući kojem je engleski glazbenik prvi put u svojoj dugogodišnjoj karijeri nastupio u slavnoj Operi u Sydneyu, a prije Zagreba posjetili su i nekoliko metropola Dalekog istoka, uključujući i Tokio.
Treća je Stingova fasciniranost glazbenim opusom i pričom Johna Dowlanda (1563.-1626.) - engleskog kompozitora i svirača lutnje, te najpoznatijeg kompozitora ranog 17. stoljeća. Dowlandovu glazbu karakteriziraju duboke melankolične disonance, a zaslužan je za veliki doprinos umjetničkoj pjesmi. Skladao je složene harmoničke prijelaze te dojmljivo disonantne akorde.
Pitanje je koliko je zanimanje hrvatske javnosti za lutnju, Edina Karamazova i John Dowlanda, ali je porazna činjenica da jedno koncertno događanje poput Stingova prvog zagrebačkog gostovanja nije pronašlo sponzora, da je izazvalo buru negodovanja zbog cijene ulaznice i da mu je trebalo čak pedeset dana da bude rasprodano (Lisinski prima svega 1800 ljudi).
Sigurno je da je većina posjetitelja Lisinski jučer posjetila isključivo zbog lika i djela popularnog Stinga, koji je na minimalistički uređenu pozornicu s Karamazovim izašao malo poslije 20:00 sati, te nakon kratkotrajnog uštimavanja Karamazova, koncert otpočeo recitacijom jednog Dowlandovog pisma.
Slijedila je izvedba pjesme 'Flow, My Tears', nakon koje je i sam Sting uzeo lutnju te uz pomoć Karamazova i londonskog zbora Stile Antico otpjevao 'Can She Excuse My Wrongs?'.
Iako je izvedba pjesme bila besprijekorna, isto kao i glasovno uklapanje zbora, ipak je bila transparentno vidljiva Stingova inferiornost u prebiranju žica ovog zanimljivog instrumenta nad Karamazovim, koji je tijekom cijelog koncerta bio zaslužan za složenije dijelove i solističke dionice na lutnji.
Uslijedile su 'Have You Seen The Bright Lily Grow?', a vrhunac Dowlandovih izvedbi zasigurno je predstavljala 'In Darkness Let Me Dwell' s kojom se duo prvi put oprostio od zagrebačke publike.
Nakon prvog bisa uslijedilo je ono što je većina auditorija i očekivala, tj. 'dowlandirane' verzije Stingovih solističkih uspješnica ('Fields of Gold', 'Fragile'), kao i onih iz razdoblja megapopularne mu grupe The Police ('Message in a Bottle', 'Roxanne' i 'Every Breath You Take').
U tri bisa koliko su glazbenici dobili (i zaslužili) mjesto je također pronašla izvedba pjesme velikog engleskog skladatelja Elgara, kao i izvedba vječne 'In My Life' neponovljivih The Beatlesa. Liverpoolska četvorka je još jednom opravdala kvalitativnost svojeg autorskog materijala koji zvuči izvrsno čak i uz pratnju lutnje.
Sting je pred kraj koncerta lutnju zamijenio akustičnom gitarom s plastičnim žicama (gitara je kao instrument uvelike istisnula lutnju u 19. stoljeću), da bi se lutnji vratio u genijalnoj solističkoj izvedbi posljednje koncertne pjesme, vječne Robert Johnsonove 'Hellhound On My Trail'.
Jedini nedostatak koncerta je bila očita nepripremljenost zagrebačke publike na ovaj koncert klasične glazbe na koji je većina okupljenih odgovorila neumjerenim aplaudiranjem, pa čak i vrištanjem.
Neprepoznavši Stingov koncept priče sastavljene od reda pjesama i reda iščitavanja Dowlandovih pisama, većina okupljenih je kvarila cjelinu pljeskanjem, a u završnom djelu nastupa čak je i bilo neprimjerenih upadanja na početku prepoznatih 'Fields Of Gold' ili 'Fragile'. Pogledavši, primjerice, snimku koncerta ovog dua iz Milana, očito je da je tišina najveći aplauz.
Sting, Karamazov te šest lutnji i jedna gitara, uz pomoć zbora Stile Antico, u Lisinski su povratili dašak 16. i 17. stoljeća. Karamazov je demonstrirao virtuoznost na lutnji, Sting prvenstveno svoje zavidne elastične glasovne mogućnosti te sposobnost snalaženja u različitim glazbenim stilovima.
A zajedno su naveli okupljene da se zapitaju je li zaista bio potreban Fender Telecaster da bi 'Every Breath You Take' zauzela mjesto jedne od najpopularnijih pjesama uopće, te je li gitara Gibson L1 u pjesmi 'Hellhound On My Trail' zaista bila potrebna za rađanje cjelokupnog žanra bluesa, ili je to mogla jednako dobro napraviti pet tisuća godina stara lutnja.
(c) Muzika.hr
PHOTOS
